Javno državno školstvo u Habsburškoj Monarhiji uspostavljeno je dokumentom Allgemeine Schulordnung für die deutscheNormal-, Haupt- und Trivialschulen (Opći školski red za njemačke normalne, glavne i trivijalne škole), donesenim 1774. u Beču. U Hrvatskoj se primjenjivao u školama u Vojnoj krajini, koja je bila pod upravom Beča.
Metodenbuch für Lehrer der deutschen Schulen (Metodički priručnik za učitelje njemačkih škola) J. I. Felbigera, objavljen u Beču 1775, prvi je metodički priručnik. U njemu se ravnateljima i učiteljima objašnjava kako primijeniti Opći školski red. Prvi sačuvani prijevod na hrvatski (kajkavski) potječe iz 1797. Bio je to najvažniji i najutjecajniji metodički priručnik u idućih stotinjak godina.
Obrazovni sustav u ugarskom dijelu Habsburške Monarhije, pa tako i u Hrvatskoj i Slavoniji, reguliran je naredbom Ratio educationis (Sustav obrazovanja i cjelokupnog školstva za Ugarsko Kraljevstvo i njemu pridružene zemlje).
Na temelju Sustava obrazovanja propisuju se udžbenici za školsku upotrebu. Prve početnice na hrvatskom uglavnom su prijevodne i dvojezične. Dvojezičnost upućuje na sporednu ulogu hrvatskog, koji je služio samo kao jezik posrednik u obuci na latinskom, njemačkom, mađarskom ili talijanskom jeziku. 1779. u Budimu objavljena je kajkavsko-njemačka ABC knisicza za potrebnozt narodnih skol; ABC Namenbüchlein, zum Gebrauche der National Schulen in dem Königreichen Kroatien. Štokavsko-njemačka naslovljena je ABC iliti knjixica slóvoznánja za potribu národnih ucsiónícah u králjestvu Slávónie, a objavljena je 1823. također u Budimu.
Nòvà ricsôslovica ilìricska, prva hrvatska gramatika na hrvatskom jeziku, objavljena je u Trstu 1812, a autor joj je Šime Starčević. Nastala je u doba Napoleonove vlasti, za potrebe krajiških vojnika.
U Danici ilirskoj 1836. tiskana je u nastavcima Osnova slovnice slavjanske narěčja ilirskoga V. Babukića. 1854. izlazi mu Ilirska slovnica.
Na Kraljevskoj akademiji znanosti osnovana je 1845. Katedra horvatsko-slavonskog jezika. Za prvog je profesora izabran Vjekoslav Babukić, koji je predavao od 1846. do 1850.
Naredbom Systema scholarum elementarium (Sustav početnih škola) iz 1845. materinski se jezik u početnim godinama pučke škole propisuje kao nastavni jezik.
1847. Hrvatski je sabor hrvatski jezik proglasio službenim.
1848. donesen je Entwurf der Grundzüge des öffentlichen Unterrichtswesens in Österreich (Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji), kojim je materinski jezik trebao biti nastavni i u srednjim školama. Njime je propisana osmogodišnja gimnazija, koja završava maturom kao ispitom zrelosti. U višim gimnazijskim razredima počinju predavati predmetni nastavnici. Nakon uvođenja Bachova apsolutizma, od 1854. do 1860, nastavni je jezik u hrvatskim gimnazijama njemački.
